Pomorsko dobro

Davor NjirićRizik nemogućnosti produženja koncesija i promjene koncesijske naknade predstavlja ozbiljnu prepreku ulaganjima u postojeće marine, privezišta i sidrišta.

POTREBA PROMJENE POLITIKE DODJELE KONCESIJA
RADI OTKLANJANJA PREPREKA ULAGANJIMA U PRIHVATNE
KAPACITETE NAUTIČKOG TURIZMA I OPTIMALNOG
GOSPODARENJA POMORSKIM DOBROM

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama je instrument za provedbu politike dodjele koncesija za marine, privezišta i sidrišta nautičkog turizma. S obzirom da ne postoji dokument o politici dodjele koncesija utemeljen na strategiji gospodarenja pomorskim dobrom Zakon je istodobno i dokument o politici dodjele koncesija i instrument za njenu provedbu. Naime, analizom odredbi Zakona može se prepoznati politika dodjele koncesija.

Nedostaci politike dodjele koncesija odnosno Zakona je da ne sadrže mjere/odredbe koje investitorima jamče dugoročno izjednačavanje uvjeta poslovanja i mjere/odredbe koje jamče otklanjanje rizika ulaganja. Prepreke koje destimuliraju ulaganja su:

Različiti uvjeti poslovanja

  • Rizik nemogućnosti produženja koncesije i promjene koncesijske naknade dovodi investitore u neravnopravan položaj;
  • Velike razlike u koncesijskim naknadama stavljaju investitore dugoročno u neravnopravan položaj;
  • Dvostruki financijski kriteriji za ocjenu ponuda investitora za dodjelu koncesija otežavaju objektivnost njihovog rangiranja;

Rizici ulaganja

  • Rizik gubitka uloženih sredstava zbog promjene namjene prostora;
  • Rizik gubitka uloženih sredstava zbog nemogućnosti produženja koncesije;
  • Rizik nedobivanja koncesije za dogradnju postojećih prihvatnih kapaciteta;
  • Rizik nedobivanja koncesije za realizaciju integralnog projekta s prihvatnim kapacitetima.

Na temelju navedenih činjenica može se zaključiti da je potrebno utvrditi novu politiku dodjele koncesija i odgovarajuće izmjene/dopune Zakona kao instrumenta za njenu realizaciju.

Ciljevi politike dodjele koncesija i mjere kojima se oni postižu trebaju se temeljiti na identificiranim problemima odnosno preprekama koje treba ukloniti.

Nova politika dodjele koncesija i odgovarajuće izmjene/dopune Zakona mogle bi se temeljiti na slijedećim ciljevima i mjerama.

CILJ: UNAPRIJEDITI UVJETE POSLOVANJA MARINA, PRIVEZIŠTA I SIDRIŠTA

Problem: Rizik nemogućnosti produženja koncesije i promjene koncesijske naknade razmjerno se povećava približavanjem isteka koncesije. Ta neizvjesnost predstavlja prepreku ulaganjima u održavanje i unapređenje kvalitete postojećih marina, privezišta i sidrišta.

Pod pojmom unapređenja kvalitete podrazumijeva se, prije svega, uvođenje suvremenih standarda i izgradnja novih sadržaja koji unapređuju kvalitetu ponude. U Zakonu, naime, nema odredbi o mogućnosti produženja koncesije.

Problem: Velike razlike u naknadama za koncesiju investitore dovode u dugoročno (možda i beskonačno) neravnopravan položaj. Sada su razlike koncesijske naknade za marine neprimjereno velike, navodno u rasponu od 3% do 13%. Razlike su opravdane u određenom razdoblju (npr. ½ roka koncesije), jer su rezultat razlika u ponudama na natječajima. Međutim, dugoročno gledano nedvojbeno nisu opravdane. Zar je opravdano da tolike razlike budu iste i nakon npr. 50 i 100 godina. U Zakonu, naime, nema odredbi o mogućnosti dugoročnog izjednačavanja koncesijske naknade, odnosno uvjeta poslovanja.

Mjera: Treba utvrditi/propisati novi model/način dodjele koncesije kojim bi se riješila oba gore navedena problema. Predlaže se razmatranje modela koji se temelji na osnovnom načelu „dugoročnog izjednačavanja koncesijskih naknada“. Ovaj model podrazumijeva da razlike u naknadama postoje samo u jednom razdoblju (npr. ½ roka koncesije ili 20, 30 godina i sl.) kao rezultat najbolje ponude na natječaju, a da se nakon toga izjednačavaju temeljem prosječnih naknada za sve izdate koncesije. Jednake naknade mogu biti prosječne naknade ili prosječne naknade uvećane za određeni postotnim poen (npr.+ 1 do 2%). U tom je slučaju potrebno svake godine utvrditi prosječne koncesijske naknade u relativnom (postotak od prihoda) i apsolutnom iznosu (po 1 m2). Istekom roka koncesije se mogu bez natječaja („automatski“) produžavati temeljem prosječnih naknada. Ovaj bi model/način davanja i produžavanja koncesija ovlaštenicima koncesije/investitorima davao dvostruko jamstvo i to da ne mogu izgubiti koncesiju istekom roka i da će dugoročno imati jednake/iste koncesijske naknade, odnosno uvjete poslovanja, dok bi davatelju koncesije jamčio tržišne/realne prihode od koncesije u svrhu optimalnog/održivog gospodarenja pomorskim dobrom. Promjena modela/načina koncesije je ekonomsko pitanje koje trebaju razmotriti stručnjaci na temelju ekonomsko-financijske analize sadašnjeg modela i simulacije primjene novog modela.

Mjera: Ujednačavanje načina izračuna varijabilnog dijela koncesijske naknade odnosno točno propisivanje na koji se „prihod“ primjenjuje postotak naknade za sve koncesije koje dodjeljuju: Vlada RH, županija, županijska lučka uprava i lokalna lučka uprava i kojim se dokumentom on dokazuje. Potrebno je utvrditi npr. da se postotak koncesijske naknade primjenjuje na „ukupan prihod“ i to od svih djelatnosti na području na kojem se dodjeljuje koncesija, a dokazuje se Analitičkom bilancom (klasa 7) ovjerenom kod FINE. U osnovicu za obračun koncesijske naknade ne ulaze izvanredni i financijski prihodi.

Problem: Dvostruki financijski kriteriji za ocjenu ponuda za dodjelu koncesija

Financijski kriteriji za ocjenu ponuda na natječajima su ponuđene naknade i to u postotku od prihoda i iznosu po m2. U slučaju izbora između više ponuda teško je na temelju ova dva financijska kriterija, koji se ne mogu ponderirati, utvrditi (jednu) objektivnu rang listu financijski najpovoljnijih ponuda.

Mjera: Treba razmotriti mogućnost da na natječaju iznos po m2 bude fiksni dio naknade (npr. dvostruko veći nego sportskim lukama), a da predmet nadmetanja bude samo varijabilni dio naknade postotak od prihoda.

CILJ: ZAŠTITI INVESTITORE OD RIZIKA PROMJENE NAMJENE PROSTORA

Problem: Rizik gubitka uloženih sredstava zbog promjene namjene prostora

Postoje slučajevi da je izmjenama/dopunama prostornog plana promijenjena namjena prostora na kojemu se nalazi postojeća marina, privezište ili sidrište s plutačama u npr. „luku otvorenu za javni promet“ i drugo tako da ovlaštenik koncesije/investitor gubi koncesiju za određenu namjenu, što investitore izlaže velikom riziku ulaganja i loš je primjer odnosa prema investitorima općenito. Štoviše, Zakonom nije u takvim slučajevima predviđeno pravo na nadoknadu troškova ovlašteniku koncesije koji je izgradio građevinu na pomorskom dobru.

Mjera: Zakonom je potrebno propisati (slično kao kod opoziva koncesije kad to zahtjeva interes RH) da ako ovlaštenik koncesije na osnovi koncesije izgradi građevinu na pomorskom dobru, ima, u slučaju gubitka koncesije (prije isteka koncesije ili gubitka mogućnosti produženja koncesije nakon isteka koncesije) zbog promjene namjene prostora koje je obuhvaćeno koncesijom, promjenom dokumenta prostornog uređenja, u cijelosti pravo na naknadu troškova za takvu građevinu koja je pripadnost pomorskog dobra. Naknada ne može premašiti vrijednost građevine u trenutku gubitka koncesije ili u trenutku isteka roka koncesije, umanjena za iznos ostvarene amortizacije.

CILJ: ZAŠTITI INVESTITORE OD RIZIKA GUBITKA KONCESIJE NAKON ISTEKA ROKA

Problem: Rizik gubitka uloženih sredstava zbog nemogućnosti produženja koncesije nakon isteka njenog roka

Zakonom nije propisana mogućnost produženja/obnove koncesije odnosno postupak dodjele koncesije nakon isteka njenog roka. Štoviše, zakonom nije predviđeno pravo na nadoknadu troškova ovlašteniku koncesije koji je izgradio građevinu na pomorskom dobru ako nakon isteka koncesije na (novom) natječaju ponovno ne dobije koncesiju. Dakle, investitor je izložen dvostrukom riziku i to ne samo da ne dobije produženje koncesije, o čemu je već bilo riječi, nego i da izgubi uložena sredstva.

Mjera: Zakonom je potrebno propisati (slično kao kod opoziva koncesije kad to zahtjeva interes RH) da ako ovlaštenik koncesije na osnovu koncesije izgradi građevinu na pomorskom dobru, ima, u slučaju gubitka koncesije nakon isteka koncesije i to ako na (novom) natječaju ne dobije koncesiju, u cijelosti pravo na naknadu troškova za takvu građevinu koja je pripadnost pomorskog dobra. Naknada ne može premašiti vrijednost građevine u trenutku isteka roka koncesije umanjenu za iznos ostvarene amortizacije.

CILJ: ZAŠTITITI INVESTITORE OD RIZIKA NEMOGUĆNOSTI DOGRADNJE KAPACITETA

Problem: Rizik nedobivanja koncesije za dogradnju postojećih prihvatnih kapaciteta

Zakonom je propisano da se koncesija dodjeljuje samo putem javnog prikupljanja ponuda (natječaja). Naime, nisu propisani slučajevi kada se koncesija može dodijeliti izravno (bez natječaja) niti je propisan način utvrđivanja koncesijske naknade.

Mjera: Zakonom je potrebno propisati da se ovlašteniku koncesije za dogradnju postojećih prihvatnih kapaciteta (vezova) koncesija dodjeljuje izravno (bez natječaja). Način utvrđivanja koncesijske naknade može se utvrditi/propisati na nekoliko načina: a) temeljem prosječne naknade za sve dodijeljene koncesije, b) izravnom pogodbom, c) primjenom iste naknade kao za postojeću koncesiju, ili d) neki drugi način. Temeljem prosječne naknade je najjednostavnije, najtransparentnije i najobjektivnije rješenje.

CILJ: ZAŠTITITI INVESTITORE OD RIZIKA NEMOGUĆNOSTI REALIZACIJE INTEGRALNIH PROJEKATA S VEZOVIMA

Problem: Rizik nedobivanja koncesije za realizaciju integralnog projekta s prihvatnim kapacitetima (vezovima)

Pod pojmom ovakvog integralnog projekta podrazumijevamo izgradnju smještajnih objekata ili/i ugostiteljskih objekata s ponudom nautičkog turizma koji čine poslovnu ( funkcionalnu, tehnološku, tehničku i tržišnu) cjelinu kao što su npr: turistički resort s marinom, hotel s privezištem, restoran sa sidrištem i druge moguće kombinacije.

Zakonom je propisano da se koncesija dodjeljuje samo putem javnog prikupljanja ponuda (natječaja). Naime, nisu propisani slučajevi kada se koncesija može dodijeliti izravno (bez natječaja) niti je propisan način utvrđivanja koncesijske naknade.

Mjera: Zakonom je potrebno propisati da se investitoru za izgradnju prihvatnih kapaciteta (vezova) u okviru integralnog projekta koncesija dodjeljuje izravno (bez natječaja). Način utvrđivanja koncesijske naknade može se utvrditi/propisati na nekoliko načina: a) temeljem prosječne naknade za sve dodijeljene koncesije, b) izravnom pogodbom, ili c) neki drugi način. Temeljem prosječne naknade je najjednostavnije, najtransparentnije i najobjektivnije rješenje.

Navedeni ciljevi i mjere za njihovo ostvarenje prilog su promišljanju o mogućnostima unapređenja politike dodjele koncesija u svrhu otklanjanja problema/prepreka razvoju prihvatnih kapaciteta (vezova) u marinama, privezištima i sidrištima, te optimalnog odnosno održivog gospodarenja pomorskim dobrom. Novu politiku dodjele koncesija potrebno je temeljiti na načelima dugoročnog izjednačavanja koncesijskih naknada (dugoročno istih uvjeta poslovanja) i zaštite investitora od rizika ulaganja.

Biografija >>

Istaknuta mišljenja

Dario ĐerđaProf. dr. sc. Dario Đerđa, predstojnik Katedre za upravno pravo, Pravni fakultet u Rijeci
Upravni postupak kao jamstvo zaštite prava pojedinaca

Gost portala

AutoriAutori: prof. dr. sc. Gordan Stanković & doc. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić
Ulaganja i pretvorba na pomorskom dobru

U fokusu struke

Branko KundihAutor: Kap.d.pl. Branko Kundih dipl. iur., Urednik portala, Član radne skupine za izradu ZPDML
Protiv generalne komercijalizacije morskih plaža

Pokrovitelj

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Više' saznajte više o kolačićima na stranici. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.