Pomorsko dobro

Veoma popularan i uspješan vid povjeravanja obavljanja javnih usluga te povjeravanja izvođenja javnih radova privatnim osobama, baš kao i čest način privlačenja stranoga kapitala u suvremenim državama čine upravo koncesije. U pravnoj literaturi ističe se kako koncesije omogućuju angažiranje privatnih investitora i njihovih financijskih sredstava u svrhu ostvarenja javnih koristi, kako ubrzavaju izgradnju objekata javne infrastrukture, oslobađaju državu i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave djelatnosti koje a priori ulaze u sferu privatne, a ne javne inicijative, te ih izlažu manjim financijskim rizicima, istovremeno im pružajući pravo nadzora nad predmetima od javnog interesa. Uz to što su vrlo pogodno sredstvo privlačenja stranog kapitala, koncesije su i sredstvo povjeravanja obavljanja javnih poslova privatnim pravnim i fizičkim osobama. Koncesije su pravni institut koji se danas može susresti u pravnim sustavima velikog broja država svijeta, bez obzira na kontinent na kojem se te države nalaze te bez obzira na njihov stupanj razvijenosti.

Uvođenjem koncesija u svoj pravni poredak 1990. godine, Republika Hrvatska učinila je veliki iskorak prema bržem i efikasnijem gospodarskom razvoju. Otada do danas u Hrvatskoj su donesena ukupno četiri zakona koji su uredili opći pravni režim koncesija, i koji su na odgovarajući način nastojali odgovoriti posebnostima društvenih, gospodarskih i političkih okolnosti vremena u kojemu su doneseni. Nakon početnih slabosti koje su se vezivale uz regulaciju ovoga važnoga pravnog instituta, a koje su u prvome redu bile posljedica nedostatne upućenosti u značenje i svrhu ovoga pravnoga instituta, postupak njegove dodjele, modalitete izvršavanja koncesija kroz duže ili kraće vremensko razdoblje, rješavanje koncesijskih sporova i sl., godine 2008. donesen je Zakon o koncesijama koji je na manje-više potpun način uredio ovaj pravni institut. U svrhu usklađivanja regulacije koncesija s drugim zakonima u Republici Hrvatskoj, u prvome radu sa Zakonom o općem upravnom postupku, Zakonom o javnoj nabavi, Zakonom o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave i sl., godine 2012. donesen je sada važeći Zakon o koncesijama koji je bio usklađen i s tadašnjim idejama pravnoga uređenja koncesija u pravu Europske unije, čija je država članica Republika Hrvatska tek trebala postati. Ovaj Zakon postavio je načela dodjele koncesija i njihove provedbe, vrlo je detaljno uredio poduzimanje radnji ne samo u postupku dodjele koncesije i pri sklapanju ugovora o koncesiji, već i prije pokretanja ovoga postupka, utvrdio je i razradio brojne praktične institute koji imaju važnu ulogu tijekom obavljanja koncesijske djelatnosti te osigurao pravnu zaštitu kako u upravnom tako i u sudskom postupku. Međutim, posljednjih godina u javnosti su isticani i neki nedostaci ovoga Zakona.

Ujedno, ovaj Zakon nije uspio prevladati konceptualnu raznolikost i neka neopravdana suštinska odstupanja koja su učinjena zakonima kojima se uređuju koncesije u pojedinim upravnim područjima, kao što su npr. Zakon o cestama, Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o lovstvu, Zakon o plovidbi i lukama unutarnjih voda, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Zakon o rudarstvu, Zakon o elektroničkim komunikacijama, Zakon o vodama, Zakon o željeznici i sl. Zbog nomotehničkih propusta pri donošenju zakona kojima se uređuju koncesije u pojedinim upravnim područjima, pojedine norme već propisane Zakonom o koncesijama u ovim se zakonima nepotrebno ponavljaju, neka važna pitanja ostaju dvojbena ili nedorečena, propisuje se poduzimanje nekih radnji koje ekonomičnošću i efikasnošću ne opravdavaju obvezatnost koja im je pridijeljena, ili se jednostavno ne predviđa mogućnost primjene koncesije u slučajevima u kojima se ona pokazuje oportunom. Ovi zakoni jedino bi trebali utvrditi specifičnosti koje se tiču dokumentacije za nadmetanje u postupku dodjele koncesije, utvrditi tijela nadležna donijeti odluku o koncesiji ili sklopiti ugovor koncesiji, propisati rok na koji se neka koncesija može dodijeliti, postaviti način određivanja i naplate koncesijske naknade i naknade za koncesiju, propisati neke specifičnosti prava i obveza davatelja koncesije i koncesionara u pojedinom upravnom području i sl.

Od 1. srpnja 2013. godine, tj. pristupanja Europskoj uniji, neka materijalna prava, ali i postupovna pravila u Republici Hrvatskoj uređena su pravnom stečevinom Europske unije. Slijedom toga, na pravno uređenje koncesija u Hrvatskoj danas se primjenjuje još i Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. godine o dodjeli ugovora o koncesiji. Među njezinim ciljevima posebno se ističe povećanje pravne sigurnosti preciznim utvrđivanjem koncesija i postavljanjem okvirnih načela postupka njezine dodjele, uklanjanje zapreka iz nacionalnih propisa koje priječe tržišnu utakmicu u nekim državama članicama te osiguravanje kvalitetne pravne zaštite svim gospodarskim subjektima koji sudjeluju u postupku dodjele koncesija. Ova Direktiva ipak ima ograničenu primjenu u području koncesija. Njezina primjena ograničena je samo na određena upravna područja te koncesije odgovarajuće vrijednosti, dok ostale koncesije ostaju izvan njezina dosega.

Republika Hrvatska ovu Direktivu bila je obvezna u svoj pravni sustav implementirati najkasnije do 18. travnja 2016. godine. Međutim, ona to nije učinila do danas. Implementacija ove Direktive u određenoj mjeri zahtjeva intervencije u odredbe Zakona o koncesijama, ali i u druge zakone kojima se uređuju koncesije u posebnim upravnim područjima. U tu svrhu već je izrađen nacrt novoga Zakona o koncesijama, koji uistinu usklađuje hrvatsko koncesijsko pravo s propisima Unije. Ovaj nacrt uključuje i neke važne novine koje mijenjaju pravnu prirodu nekih postojećih instituta koncesijskog prava te će na taj način imati važne posljedice u hrvatskom pravnome sustavu. Čini se da je i nakon izrade ovoga nacrta Zakona ostao otvoren prostor za neke usklađenja i poboljšanja hrvatskog koncesijskog prava, a sukladno hrvatskoj pravnoj kulturi te otklanjanja nekih već uočenih nedostataka važećega Zakona o koncesijama, a što je nažalost, barem u ovoj fazi izrade Zakona propušteno. Stoga se nadamo da će se do usvajanja ovoga zakonskoga teksta u Hrvatskome saboru, hrvatsko opće koncesijsko pravo učiniti još boljim, kako bi koncesije dodatno doprinijele boljitku životnoga standarda svih građana.

 

Biografija

Arhiva istaknutih mišljenja

Istaknuta mišljenja

Snježana FrkovićSnježana Frković, dipl.iur., zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske
Pomorsko dobro - izazov koji traži mudra rješenja

Gost portala

Iva Tuhtan GrgićAutor: Doc. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
O usklađivanju Zakona o pomorskom dobru sa Zakonom o koncesijama

U fokusu struke

Olga JelčićAutor: Mr. sc. Olga Jelčić, dipl. iur. - Sutkinja Vrhovnog suda u mirovini
Raspolaganje koncesijom prema novom Zakonu o koncesijama

HGK